KOTOR – Zemaljski narodi danas više brinu o svom prolaznom zemaljskom životu, nego o onome što je vječno i neprolazno, ocijenio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. On je juče sa sveštenstvom služio Svetu službu u Crkvi Svetog Đorđa u Orahovcu, jednom od najstarijih hramova u Boki kotorskoj, na čijem su groblju, u prisustvu rodbine i brojnih vjernika, sahranjeni zemni ostaci Mata Gopčevića (1880–1957), prenijeti nedavno iz Argentine u rodni Orahovac.
– Molimo se da nas Gospod obasja, ne samo ovom zemaljskom svjetlošću, zemaljskoga sunca, nego da nas obasje svjetlost lica Njegovoga. Vječna svjetlost u kojoj Bog obitava i radi koje je i stvorio čovjeka, da bude zajedničar te svjetlosti, vječne i neprolazne. Da kroz nju i preko nje bude zajedničar živoga Boga. Zato je čovjek i stvoren po liku i po podobju Božijem. Već je samim stvaranjem Bog prizvao čovjeka na tu Njegovu svjetlost vječnu i neprolaznu. I to je ono što je najpotrebnije svima ljudima ovdje na zemlji – kazao je mitropolit Amfilohije dodajući da čovjek na zemlji kroz sve svoje nauke i svoja znanja čezne za tom svjetlošću. Za razliku od današnjih vremena, kazao je vladika, naši preci su se žrtvovali za Božje, čemu svjedoči i hram u Orahovcu sagrađen na stijeni prije nekoliko vjekova.
– Koliko je trebalo truda, žrtve i ljubavi da se sagradi ovaj hram Svetoga velikomučenika Georgija na ovome mjestu. Ne znam da li bi mi danas bili sposobni za ovakvo djelo na ovakvom mjestu da ga uradimo i da ga izgradimo. Svjetlost lica Božjega, ovdje je ona svjetlost koja je obasjavala pokoljenja čitava. To se vidi na ovim freskama ovdje, drevnim i radrevnim u ovom hramu. Bog je blagoslovio i Mata Gopčevića da iz daleke Argenitne dođe do ovdje, da tamo gdje je zrno klicom zametnulo, i plodom počine. I to je jedno od čuda koja se događaju u našim vremenima i sigurno jedno od svjedočanstava da je imao neko djelo, ili više djela, Mato Gopčević, da ga je Bog udostojio da poslije toliko vremena, evo opet se vrati ovdje na svoje mjesto, tamo gdje je rođen i gdje je nastao, da ovdje i plodom počine zajedno sa Savom Krivokapićem – besjedio je mitropolit Amfilohije.
U ime porodice obratio se Labud Gopčević, koji je kazao da jučerašnjim činom sahrane zemnih ostataka pokojnog Mata, koji su preneseni iz daleke Argentine, najviše duguju njegovom preosveštenstvu vladiki Amfilohiju, rođaku ocu Momu Krivokapiću, a posebnu zahvalnost Mišu Stevana Krivokapiću.
– On je kao predstavnik udruženja naših iseljenika u Argenitini uspio da nađe njegovo počivalište u gradu Rohasu. Naš đed Mato je rođen 1880. godine u Orahovcu, od oca Todora i majke Stane, rođene Vukasović, kao peto dijete u porodici. Mato je poput mnogih Oravčana u tim, kako su ih zvali, gladnim godinama, 1915. našao utočište u Argeniti, gdje su mu već bili dva brata. Po našim saznanjima nije zasnivao porodicu, a umro je 1957. u gradu Rohasu. I evo poslije 103 godine nalazi svoj vječni mir pored svojih roditelja u rodnom Orahovcu. Hvala još jednom našem vladiki Amfilohiju i rođaku Momu, što smo ovim činom našli mir u svojoj kući – poručio je Gopčević.
B.M.